Edo dragi naši prijatelji. Kao što smo obećali, parlaonica je gotova. Ok, još će biti nekih dodatnih radnji ali već sada se može slobodno koristiti. Dobro nam diošli. Nadam se da ste pročitali porukju u lijevom stupcu...
Odlično si zamislila ovu parlaonicu a Kejtoo prihvatila ideju i zajedno ste to uredile. Vjerujem da će blogeri prihvatiti ovu stranicu sa zadovoljstvom.
Zanimljiva ideja. Interesantno kako se sve ovo sa smrću blog.hr poklopilo kod mene; do veljače se zima valjala poput magle, a sada od ožujka - u užasnim sam gužvama čitav ovaj mjesec, od raznih bolesti, operacija, pretraga, poslova, obveza nas dvoje, sin završava fakultet, kćer polaže jezike i sprema se za van; oboje rade toliko da ih jedva vidimo; pa onda još majstori, trava raste u vrtu, pa na sve to ova vjetrušina, led, bljuzga, snijeg, trebalo je ići po nekakve cipele i bluze jer su se one od prošlog prijelaznog razdoblja raspale i sve tako.... ludnica jedna, tako da zapravo stignem samo s vremena na vrijeme obići blogove i pejstati koji stariji prerađeni post iz neke čak i meni sada već nepojmljive davnine. No, ne dam se; neki dan u čekaonici oko mene stariji od osamdeset nestrpljivi, a nas dvoje-troje u još, je li, radnim godinama u miru sjedimo, i onda sestra izađe i nekom gospodinu koji je stalno nešto zapitkivao pokaže na mene; veli, pa gledajte, ovaj tu gospodin u miru čita knjigu dva sata :). Eto, bilo mi je to toliko drago; od dvadeset ljudi nitko više ne čita knjige, svi ili bleje u mobitele ili se žale naglas; barem da netko još čita novine. Eh sad, onda još treba i pisati... dajte teme ljudi, pa ćemo pisati; najljepša strana bloga je upravo to što te drugi ljudi oko tebe na pisanje potaknu; uvijek sam govorio: dođem tu kao prazan list papira, a izađem sa deset kartica teksta; što se mene tiče, to bi bila moguće neka definicija bloga :)).
Uglavnom, odoh ja svojim putem, svaka inicijativa ovdje je zlata vrijedna, dajte neke domaće zadaće, ideje, teme, štogod, pa ću možda u nedjelju uspjeti malo dulje sjesti za računalo. Čuvajte se, ljudi :))
Trudit ćemo se svi, vjerujem da i ti. To je tek početak, vidjet ćemo. Moramo se uhodati... Nije ti lako ali vjerujem da će sve biti ok. Ja ti to od srca želim....
Već imam vizualizaciju kak će to izgledat ali da se ne izletavam. Naslovnica s blog.hr--a mi uopće ne fali ali dobro da imamo ovakvo opće mjesto na kojem smo kolektivno.
Odlično si zamislila ovu parlaonicu a Kejtoo prihvatila ideju i zajedno ste to uredile. Vjerujem da će blogeri prihvatiti ovu stranicu sa zadovoljstvom.
OdgovoriIzbrišiNadam se da je to bila dobra ideja. Ali vidjet ćemo....
OdgovoriIzbrišiSad ju samo trebamo malo promovirati :)
OdgovoriIzbrišiTako je. Moramo napisati post o parlaonici...
Izbriši@ Teuta ... Krasno je stranica dizajnirana, pregledna i svatko će e lako snaći.
OdgovoriIzbrišiPamenta ideja
OdgovoriIzbriši@ Kejtoo ... Vjeujem da će stranica brzo zaživjeti
OdgovoriIzbrišiVjerujem da bude :)
Izbriši@ Zvjezdana ... A znaš moju Dragu
OdgovoriIzbriši@ Kejtoo ... Moj je prijedlog da si blogeri ovako odgovaraju, umjesto s Odgovori. Mislim da bi bilo preglednije uz uštedu prostora.
OdgovoriIzbriši@Morski Možda imaš prav, kad se nakupi komentara teže će se snaći u svim tim podkomentarima
OdgovoriIzbriši@Ja već objavila novi post na TEUTI...
OdgovoriIzbrišiZanimljiva ideja. Interesantno kako se sve ovo sa smrću blog.hr poklopilo kod mene; do veljače se zima valjala poput magle, a sada od ožujka - u užasnim sam gužvama čitav ovaj mjesec, od raznih bolesti, operacija, pretraga, poslova, obveza nas dvoje, sin završava fakultet, kćer polaže jezike i sprema se za van; oboje rade toliko da ih jedva vidimo; pa onda još majstori, trava raste u vrtu, pa na sve to ova vjetrušina, led, bljuzga, snijeg, trebalo je ići po nekakve cipele i bluze jer su se one od prošlog prijelaznog razdoblja raspale i sve tako.... ludnica jedna, tako da zapravo stignem samo s vremena na vrijeme obići blogove i pejstati koji stariji prerađeni post iz neke čak i meni sada već nepojmljive davnine. No, ne dam se; neki dan u čekaonici oko mene stariji od osamdeset nestrpljivi, a nas dvoje-troje u još, je li, radnim godinama u miru sjedimo, i onda sestra izađe i nekom gospodinu koji je stalno nešto zapitkivao pokaže na mene; veli, pa gledajte, ovaj tu gospodin u miru čita knjigu dva sata :). Eto, bilo mi je to toliko drago; od dvadeset ljudi nitko više ne čita knjige, svi ili bleje u mobitele ili se žale naglas; barem da netko još čita novine. Eh sad, onda još treba i pisati... dajte teme ljudi, pa ćemo pisati; najljepša strana bloga je upravo to što te drugi ljudi oko tebe na pisanje potaknu; uvijek sam govorio: dođem tu kao prazan list papira, a izađem sa deset kartica teksta; što se mene tiče, to bi bila moguće neka definicija bloga :)).
OdgovoriIzbrišiUglavnom, odoh ja svojim putem, svaka inicijativa ovdje je zlata vrijedna, dajte neke domaće zadaće, ideje, teme, štogod, pa ću možda u nedjelju uspjeti malo dulje sjesti za računalo. Čuvajte se, ljudi :))
OdgovoriIzbrišiTrudit ćemo se svi, vjerujem da i ti. To je tek početak, vidjet ćemo. Moramo se uhodati...
IzbrišiNije ti lako ali vjerujem da će sve biti ok. Ja ti to od srca želim....
Već imam vizualizaciju kak će to izgledat ali da se ne izletavam. Naslovnica s blog.hr--a mi uopće ne fali ali dobro da imamo ovakvo opće mjesto na kojem smo kolektivno.
OdgovoriIzbriši