Imam ih čak troje, doduše dvojica su bili jednom zaljubljeni u mene, ali sam bila otvorena s njima i odma na početku im rekla da nisu moj tip. Prihvatili su to i sad smo već dugogodišnji prijatelji, nađemo se na kavama, čujemo se svako malo, nekad smo se više družili dok smo bili u istom gradu, išli na planinarenje, vozikali se biciklima. Uglavnom, održavamo prijateljstvo koliko možemo. Volim ih kao što volim svoje prijateljice. I oni imaju svoje partnerice danas, neki i djecu i to nas nikad nije sprječavalo da odemo na kavu ili da se čujemo. S njima mogu pričati ama baš o svemu, jednako kao što pričam s prijateljicama, nikad nisam pravila razliku, a isto tako i oni sa mnom.
Što se mog mišljenja tiče smatram da muško ženska prijateljstva ne postoje u pravom smislu riječi. Možda eventualno postoje samo iznimke. Smatram da u takvim "prijateljstvima" postoje skrivena privrženost iliti neizrečena zaljubljenost jednog člana iz takvog "prijateljstva".
Mislim da postoje, ja bih naravno prije problematizirao ljubav, uvijek sam bio sklon atipičnom ponašanju. Mislim svejedno da nije zgoreg, ako stvari "lebde" otvoreno postaviti pravila, tako me jedan dan dočekala prije par godina dočekala dosta mlađa prijateljica i to je u redu, postoji naravno kvaka, budući da ja principijelno nikad ne postavljam pravila nju naravno ako poludi ništa ne obvezuje :P Slažem se i sa Starom vrtlaricom. Uvijek naravno postoji neki erotski naboj, ali on ne mora voditi ni zaljubljenosti, a pogotovo pokušaju ostvarenja ljubavne veze.
Apsolutno i definitivno je moguće i toj je moj kategorički stav. Imam 2 takve iako sam spomenuo "povlašteno prinateljstvo" ono ne uključuje zaljubljenost nego samo fizičku napetosrlt atrakciju. Elem kad niti s muške niti s ženske strane ne postoji ta romantočna nota-neka viša emocija onda nema govora o zaljubljenosti.
Sve one dečke sa kojima sam dijelila djetinjstvo i mladost, bili su i ostali moji vjerni prijatelji na koje uvijek mogu računati a i oni na mene... godine čine svoje, prijateljstvo ostaje...
Ne sjećam se dječjih prijateljstava - išla sam u osnovnu školu u tri gada : u ovim godinama znam razlikovati prijateljstva od erotskog naboja : moj najbolji prijatelj, kolega po struci je umro - bili smo obiteljski bliski nad šestero (( tri para )) , ali nas dvoje smo imali neizgovorenu kemiju među sobom i na poslu i na privatnim druženjima. Jednostavno smo se nadopunjavali. Mene je privlačila njegovaaaaa osobnost , mir , pamet a njega očito ood mene nešto drugo. Crta je bila vidljiva i debela .. Kad je obolio vozila sam ga po pretragama ( oni nisu imali auto), čekala ga, tješila. Svaki dan sam bila s njim i suprugom s kojom sam bila i ostala bliska. Dan prije smrti ( pred Silvestrovo ) morala sam otići na jedan dan izvan Splita. Šapćući je izgovorio " samo jeedan daan i vraćaj se ).....Tu noć je umro : jutrom me nazvala supruga i rekla: čujjjjj Davor ne diše di si što ću sad -? Vratili smo se isti čas u Split i moj suprug je utvrdio smrt. Na Silvestrovo- a toliko godina smo nas šestero Silvestrovo ispraćali zajedno......... Htjela sam reći : imam dobrih, kvalitetnih znanaca , ali Davora više nemam. Nas pet ostalih više ne čekamo Novu godinu. I nećemo.
Uistinu ne znam kako je imati ženu za pravog prijatelja - ako ne računamo da mi je zapravo moja žena i najbolji prijatelj, a doista jest. Sve je to nešto ograničeno i nikad do kraja iskreno; lako je tebi kad se volite i tako; ja s njima na kavi mogu pričati i zapričavati ih, ali što to vrijedi kada u očima vidim cijelu planinu onoga što nikada neće istresti pred mene - jer ja od toga nemam s druge strane za istresti skoro ništa. Uvijek me zapravo gane tuđa nevolja; nemam spokoj s time da netko pored mene trpi, čeka i biva onim što nije. Nagledao sam se žena koje trpe za tri života, svjestan da moja riječ tu znači malo ili ništa, jer čuvam svoje maleno gnijezdo i dižem zidove oko njega, znajući da reći nekome ono što doista misliš znači samo nelagodu. Na koncu i zašto; baš sve žene prije ili kasnije dođu do mjesta "da li da ga ostavim ili ne"; ja im na tom mjestu niti umijem pomoći, niti želim preuzimati odgovornost za nešto što je strano i tuđe. Previše je, nadalje, oko mene žena koje same sebi moraju dokazivati vrijednost onim za što su negdje duboko u sebi istinski svjesne kako uopće nije vrijedno odricanja; poslom, ambicijom ili nekom mračnom a neutaživom zavisnošću od nezavisnosti na prvom mjestu. Teško je gledati tuđu nesreću, no mnogima je u ovom strašnom svijetu još teže s tuđom srećom. Mislio sam da ovo nikada neću reći, ali kad bolje promislim, ne poznajem ženu koja je radosna a da joj snovi ne počivaju pri nekome, a poznajem ih milijun koje su u vezi nesretne. I još onih nekoliko radosnih, šutljivih, pomalo dalekih, što život grade na svojoj snažnoj i tihoj nečijosti. Kada u tu kombinaciju dodamo i žalosnu činjenicu kako - po mome iskustvu - žene daleko više od nas muškaraca, često neizdrživo mnogo drže do toga što drugi o njima misle - onda doista ne znam kako bih mogao biti pravi prijatelj onoj ženi čiji nisam čovjek..... Do mene je, znam; kriv sam i naopak. :)
Postavljam pitanje i očekujem odgovor : kao "stari blogeri" s blogera.hr @Taango i ja se prepoznajemo tim više, što je i ovaj nick kojega rabim upravo s tog bloga. Ali danas , pri posjezti njegovom blogu dobijem pisanu obavijest da moram imati pozivnicu ! Ne samo ja, nego valjda i drugi blogeri bez pozivnice, pa pitam JAVNO je li nužno potreban takav dodatak ( pozivnica ) da se se međusobno čitali ili/i komentirali ?
Ma nema o veze s tobom : ima ljudi koji ne skupljaju komentare to je bar jednostavno shvatiti : na oome portalu alat za zbranu komentara je drugačiji i Taango je tako napravio sebi
Moguća su svakako iako jedna strana u pravilu osjeća nešto više jako je popularna ona "friends with benefits" sintagma.
OdgovoriIzbrišiNE postoje, ali ih ima kod onih koji ne znaju da ih nema. Poslije novih komentara objasnit ću više
OdgovoriIzbrišiTo je ljubav bez spolnih odnosa.
OdgovoriIzbrišiImam ih čak troje, doduše dvojica su bili jednom zaljubljeni u mene, ali sam bila otvorena s njima i odma na početku im rekla da nisu moj tip. Prihvatili su to i sad smo već dugogodišnji prijatelji, nađemo se na kavama, čujemo se svako malo, nekad smo se više družili dok smo bili u istom gradu, išli na planinarenje, vozikali se biciklima. Uglavnom, održavamo prijateljstvo koliko možemo. Volim ih kao što volim svoje prijateljice. I oni imaju svoje partnerice danas, neki i djecu i to nas nikad nije sprječavalo da odemo na kavu ili da se čujemo. S njima mogu pričati ama baš o svemu, jednako kao što pričam s prijateljicama, nikad nisam pravila razliku, a isto tako i oni sa mnom.
OdgovoriIzbrišiŠto se mog mišljenja tiče smatram da muško ženska prijateljstva ne postoje u pravom smislu riječi. Možda eventualno postoje samo iznimke.
OdgovoriIzbrišiSmatram da u takvim "prijateljstvima" postoje skrivena privrženost iliti neizrečena zaljubljenost jednog člana iz takvog "prijateljstva".
Mislim da postoje, ja bih naravno prije problematizirao ljubav, uvijek sam bio sklon atipičnom ponašanju. Mislim svejedno da nije zgoreg, ako stvari "lebde" otvoreno postaviti pravila, tako me jedan dan dočekala prije par godina dočekala dosta mlađa prijateljica i to je u redu, postoji naravno kvaka, budući da ja principijelno nikad ne postavljam pravila nju naravno ako poludi ništa ne obvezuje :P Slažem se i sa Starom vrtlaricom. Uvijek naravno postoji neki erotski naboj, ali on ne mora voditi ni zaljubljenosti, a pogotovo pokušaju ostvarenja ljubavne veze.
OdgovoriIzbrišiApsolutno i definitivno je moguće i toj je moj kategorički stav. Imam 2 takve iako sam spomenuo "povlašteno prinateljstvo" ono ne uključuje zaljubljenost nego samo fizičku napetosrlt atrakciju. Elem kad niti s muške niti s ženske strane ne postoji ta romantočna nota-neka viša emocija onda nema govora o zaljubljenosti.
OdgovoriIzbrišiSve one dečke sa kojima sam dijelila djetinjstvo i mladost, bili su i ostali moji vjerni prijatelji na koje uvijek mogu računati a i oni na mene... godine čine svoje, prijateljstvo ostaje...
OdgovoriIzbrišiNe sjećam se dječjih prijateljstava - išla sam u osnovnu školu u tri gada : u ovim godinama znam razlikovati prijateljstva od erotskog naboja : moj najbolji prijatelj, kolega po struci je umro - bili smo obiteljski bliski nad šestero (( tri para )) , ali nas dvoje smo imali neizgovorenu kemiju među sobom i na poslu i na privatnim druženjima. Jednostavno smo se nadopunjavali. Mene je privlačila njegovaaaaa osobnost , mir , pamet a njega očito ood mene nešto drugo. Crta je bila vidljiva i debela .. Kad je obolio vozila sam ga po pretragama ( oni nisu imali auto), čekala ga, tješila. Svaki dan sam bila s njim i suprugom s kojom sam bila i ostala bliska. Dan prije smrti ( pred Silvestrovo ) morala sam otići na jedan dan izvan Splita. Šapćući je izgovorio " samo jeedan daan i vraćaj se ).....Tu noć je umro : jutrom me nazvala supruga i rekla: čujjjjj Davor ne diše di si što ću sad -? Vratili smo se isti čas u Split i moj suprug je utvrdio smrt. Na Silvestrovo- a toliko godina smo nas šestero Silvestrovo ispraćali zajedno.........
OdgovoriIzbrišiHtjela sam reći : imam dobrih, kvalitetnih znanaca , ali Davora više nemam. Nas pet ostalih više ne čekamo Novu godinu. I nećemo.
Uistinu ne znam kako je imati ženu za pravog prijatelja - ako ne računamo da mi je zapravo moja žena i najbolji prijatelj, a doista jest. Sve je to nešto ograničeno i nikad do kraja iskreno; lako je tebi kad se volite i tako; ja s njima na kavi mogu pričati i zapričavati ih, ali što to vrijedi kada u očima vidim cijelu planinu onoga što nikada neće istresti pred mene - jer ja od toga nemam s druge strane za istresti skoro ništa. Uvijek me zapravo gane tuđa nevolja; nemam spokoj s time da netko pored mene trpi, čeka i biva onim što nije.
OdgovoriIzbrišiNagledao sam se žena koje trpe za tri života, svjestan da moja riječ tu znači malo ili ništa, jer čuvam svoje maleno gnijezdo i dižem zidove oko njega, znajući da reći nekome ono što doista misliš znači samo nelagodu. Na koncu i zašto; baš sve žene prije ili kasnije dođu do mjesta "da li da ga ostavim ili ne"; ja im na tom mjestu niti umijem pomoći, niti želim preuzimati odgovornost za nešto što je strano i tuđe.
Previše je, nadalje, oko mene žena koje same sebi moraju dokazivati vrijednost onim za što su negdje duboko u sebi istinski svjesne kako uopće nije vrijedno odricanja; poslom, ambicijom ili nekom mračnom a neutaživom zavisnošću od nezavisnosti na prvom mjestu. Teško je gledati tuđu nesreću, no mnogima je u ovom strašnom svijetu još teže s tuđom srećom.
Mislio sam da ovo nikada neću reći, ali kad bolje promislim, ne poznajem ženu koja je radosna a da joj snovi ne počivaju pri nekome, a poznajem ih milijun koje su u vezi nesretne. I još onih nekoliko radosnih, šutljivih, pomalo dalekih, što život grade na svojoj snažnoj i tihoj nečijosti.
Kada u tu kombinaciju dodamo i žalosnu činjenicu kako - po mome iskustvu - žene daleko više od nas muškaraca, često neizdrživo mnogo drže do toga što drugi o njima misle - onda doista ne znam kako bih mogao biti pravi prijatelj onoj ženi čiji nisam čovjek.....
Do mene je, znam; kriv sam i naopak. :)
Ne postoji. Imam isti stav prema tome kao i Teuta pa da ne pišem ponovno isto što i ona.
OdgovoriIzbrišiPostavljam pitanje i očekujem odgovor : kao "stari blogeri" s blogera.hr @Taango i ja se prepoznajemo tim više, što je i ovaj nick kojega rabim upravo s tog bloga. Ali danas , pri posjezti njegovom blogu dobijem pisanu obavijest da moram imati pozivnicu ! Ne samo ja, nego valjda i drugi blogeri bez pozivnice, pa pitam JAVNO je li nužno potreban takav dodatak ( pozivnica ) da se se međusobno čitali ili/i komentirali ?
OdgovoriIzbrišiAutor je uklonio komentar.
IzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiMa nema o veze s tobom : ima ljudi koji ne skupljaju komentare to je bar jednostavno shvatiti : na oome portalu alat za zbranu komentara je drugačiji i Taango je tako napravio sebi
OdgovoriIzbrišiTo ne postoji među heteroseksualnom populacijom.
OdgovoriIzbriši