Što se tiče mog mišljenja smatram da je u društvu prihvatljivije kad je muškarac stariji a žena puno mlađa. Obrnuto već je daleko veći problem. Kaže se da kad je ljubav u pitanju, godine nisu važne. To je donekle istina ali budimo realni to bi se moglo odnositi na kratkoročne veze. Vjerojatno ima i iznimaka ali zna se što one znače. Recimo to ovako, da se radi o meni, nikad se ne bih udala za muškarca koji je na pr. 20 godina mlađi od mene. Oni koji me poznaju, znaju da sam osoba otvorenog uma ali eto, nekako ne vjerujem u dugoročne veze u kojima je žena puno starija od muškarca...
S godinama razlike u godinama među partnerima i općenito među ljudima postaju sve manje, kao da godine na neki način brišu razlike. No velike razlike koje spominješ, teško da će išta premostiti. Na tekstove koje danas čitamo kako je stari parajlija oženio desetljećima mlađu ženu ja samo kažem: skupo je platio lažnu ljubav kupujući nečije međunožje ili daje ona skupo prodala svoje međunožje glumeći ljubav. Jasno da je ista stvar i obrnuto u slučaju kako ti spominješ, kada je žena starija.
Istina, društveno je prihvatljivije kad je muško stariji od žene, ali nije pravilo. Iz neke osobne preferencije mogu samo reći da bi po meni bilo ok do 10 +/-, po mogućnosti što manja razlika. Veće od toga donosi prevelik sraz u razmišljanju, u bivanju i u potrebama. Dok su oboje mladi, 10ak godina razlike se ni ne primjeti toliko.
Slično mislim i ja ali razlika od 10 godina odnosi se, s mog gledišta, na kratkoročne veze iako naravno, opet moram ponoviti, postoje iznimke. U svakom slučaju 10 godina razlike ima veće šanse od 20 godina i više...
Do 10 godina razlike brojim u svoju generaciju i to nije nikakav problem 20 je već ekstrem bar za mene i u takve veze ne bih ulazio. O ovom bi mogao cijeli esej ali morat će pričekat dok dođem u Zagreb.
Kod mene je razlika 7 godina, ja sam mlađa, ali stariji muškarci so mi nekako bolj zreli:)) možda tako razmišljam što nisam imala oca pa sam u starijih vidjela njega...možda???
Ja sam starija, ne mnogo, svega godinu dana i baš mi je lijepo...zajedno smo rasli, sazrijevali, ja sam bila ta koja je imala čast govoriti: hajde dečko, ja sam svijetom trčala kad si se ti rodio....i uvijek smijeh na taj račun...lp
Principijelno sam uvijek branio tezu da ljubav ne trpi nikakva ograničenja, mada osobno to nisam provodio osim kod prve ljubavi zbog koje bi me danas razapeli 21-15. U takvim slučajevima bih držao dopuštenom granicu i do 10 godina. Milijarderima, umjetnicima, a osobno je kod mene bio slučaj i ravnateljima škola, te pokojem profesoru uglavnom tjelesnog :P se toleriraju i razlike 20-30 godina, nikad to nisam razumio, previše sam komotan, a mladost je zahtjevna. Ne cvjeta tisuće cvjetova, Zdravka Mamića ne osuđujem zbog "ljubavne veze" :P
Nije lijepo vidjeti parove kod kojih je velika razlika u godinama, pogotovo ako je riječ o bračnom paru koji se sastoji od dva muškarca, jer je i to danas moguće. A kako oni žive i kako se slažu to je već druga priča.
ja nemam iskustva : udala sam se nakon tri mjeseca poznanstva u 24. godini za godinu starijeg od sebe . I još smo u braku . I nemamo ništa " sa strane".......Za sada ( nikad ne reci nikad )
Ne stižem; ne stižem skoro ništa, a ovo je tako dobra tema; ljudi se trude, ovo je nešto kao anketa tamo gdje je bio blog.hr, jel tako? E pa onda, dužan sam istovariti poslovičnih par kartica teksta kako sam tamo to običavao; ajmo redom... Zapravo nemam pojma o ovoj temi; mi smo gotovo pa u mjesec vršnjaci; nikakvih drugih iskustava u životu s tim nemam. Mislim; gledao sam ljude oko sebe; obično se radilo o većoj razlici u korist muškarca - i nisam primijetio neke probleme; dapače, usudio bih se reći da se oko nas više veza raspalo među našim vršnjacima nego tamo gdje je bilo razlike u dobi. Pokušavao sam kao klinac zamišljati veze sa starijim ženama; svatko od nas je negdje sa sedamnaest bio potajno zaljubljen u neku zanosnu gospođu, jel tako; no što sam stariji čini mi se da bi to u bilo kojem smjeru uglavnom bila neka prilično djetinjasta strast koja će prije ili kasnije proći; prava veza dvoje ljudi mora se temeljiti na povjerenju i onom nečemu što zapravo s godinama nema puno veze. Inače se takva veza pretvara u bol; često za jedno, a najčešće za oboje... Bol ljubomore za starije, a verige obveza za mlađe.... Postoji neko opće mjesto, barem u ovoj našoj civilizaciji, koje tvrdi da se u pravilu ako je o razlici u godinama riječ, mlađe žene zagledaju u starije muškarce. Ima nešto u tome; nije da nema, i nije to samo pitanje materijalnog, sigurnosti, novca. Evo recimo ja; kada me pogledaš izgledam kao da me voda donijela; sigurno je posljednje što odajem dojam čovjeka koji ima para, a opet, posve mi je drugačije bilo živjeti s trideset ili tridesetipet, imao sam tada – za razliku od danas - doista dojam da sam nevidljiv... Znate, okrenut ćemo sada stvar malo na šegu; lijepo je ovakvom jednome kao ja zapravo živjeti u našem dobrom, starom patrijarhatu; mi muškarci imamo tu privilegiju da ne moramo ništa poduzeti ako to ne želimo, i baš ništa se neće desiti niti će ti itko išta zamjeriti, razumijete me, jel tako... tisuću puta danas zahvalim dragome Bogu da mi je dao tu mogućnost da prije one donje glave razmišljam ovom gornjom... i tisuću puta se sjetim, Bože, kako li je ženama s tih tisuću ponuda, poziva i podsmijeha tamo gdje ja prolazim kao nož kroz putar.... :) Iskreno govoreći, kada bih nedajbože sada ostao sam pa da mi se desi da se onako poštenski nakon tolikih godina zaljubim u neku mlađu, shvaćam kako bih - da je iskreno zavolim – bezuvjetno i neizostavno morao odvraćati je od sebe, jer što bi joj uopće dobrog mogla donijeti veza s čovjekom na pragu ili jednom nogom u starosti? Znate kako vele; herojstvo je činiti ono što ne želiš, pa i braniti sebe od drugoga, ali ljubav, to je ono kad drugog braniš od sebe... Doduše, ljubav doista ne poznaje ograničenja, ali mislim da sam ja jedan od onih koji ljube samo jednom, i da je za ovaj život bilo i više nego dovoljno, još kako... zašto je to tako, nemam pojma, no svaku sljedeću zapravo bih prvo - kada bih želio biti iskren prema njoj - morao upitati: znaš li da ću te u svakom dahu uspoređivati s Njom? Želiš li to? Mislim da ne poznajem ženu koja bi na to pristala.... :) Tako da... najte kaj zameriti, ali nije sve ni u vezama. Ima nešto i u prijateljstvima... :)
Vidiš, vidiš, stranica i pol u Wordu a editor ovdje ništa ne njirga; tamo je vikao, prešao si pet tisuća znakova, pa sam morao lomiti u više komentara... i onda netko veli da je blog.hr bio bolji :)))))
Đizuss Vjetre što si zamahao snažno, obilato pa čak i uvjerljivo. Ako tako inače od prve ubacuješ u petu ( brzinu, mislim ) u stvarnom životu, onda izbaci onaj dio rečenice gdje spominješ nogu ...Ovih dana na picboxu 2 gledam serijal "sretni susreti" osoba istog i suprotnog spola čije su želje kompjuterski obrađene i oduševe me češće nego sam mislila, kako se nađu nepoznati do tada ljudi koji doslovno prijanjaju s naravi, fizičkim izgledom i mentalnim sklopom. Samci, razvedeni davno, istospolni . Svima je zajednička - samoća. Htjela sam reći uz ovaj tvoj zapis, da je samoća il' razvodom il' smrću partnera ili prevarom jedini i najveći razlog traženja partnera u bilo kojoj životnoj dobi. Eto, pomoć je prošla i ja sam opet zadnja........ko na blogu
@Vjetar Tako je, ovo je zamišljeno kao zamjena za Ankete, za druženje i čavrljanje, no pošto nemamo mogućnosti napraviti pravu anketu, stavljamo teme za raspravu :)
Što se tiče mog mišljenja smatram da je u društvu prihvatljivije kad je muškarac stariji a žena puno mlađa. Obrnuto već je daleko veći problem. Kaže se da kad je ljubav u pitanju, godine nisu važne. To je donekle istina ali budimo realni to bi se moglo odnositi na kratkoročne veze. Vjerojatno ima i iznimaka ali zna se što one znače. Recimo to ovako, da se radi o meni, nikad se ne bih udala za muškarca koji je na pr. 20 godina mlađi od mene. Oni koji me poznaju, znaju da sam osoba otvorenog uma ali eto, nekako ne vjerujem u dugoročne veze u kojima je žena puno starija od muškarca...
OdgovoriIzbrišiMoram još dodati. Prošli komentar odnosi se na veliku razliku između partnera.
OdgovoriIzbrišiS godinama razlike u godinama među partnerima i općenito među ljudima postaju sve manje, kao da godine na neki način brišu razlike. No velike razlike koje spominješ, teško da će išta premostiti. Na tekstove koje danas čitamo kako je stari parajlija oženio desetljećima mlađu ženu ja samo kažem: skupo je platio lažnu ljubav kupujući nečije međunožje ili daje ona skupo prodala svoje međunožje glumeći ljubav. Jasno da je ista stvar i obrnuto u slučaju kako ti spominješ, kada je žena starija.
OdgovoriIzbrišiPo tvom komentaru mogu zaključiti da si i po tom pitanju slažemo...
IzbrišiIstina, društveno je prihvatljivije kad je muško stariji od žene, ali nije pravilo. Iz neke osobne preferencije mogu samo reći da bi po meni bilo ok do 10 +/-, po mogućnosti što manja razlika. Veće od toga donosi prevelik sraz u razmišljanju, u bivanju i u potrebama. Dok su oboje mladi, 10ak godina razlike se ni ne primjeti toliko.
OdgovoriIzbrišiSlično mislim i ja ali razlika od 10 godina odnosi se, s mog gledišta, na kratkoročne veze iako naravno, opet moram ponoviti, postoje iznimke. U svakom slučaju 10 godina razlike ima veće šanse od 20 godina i više...
OdgovoriIzbrišiDo 10 godina razlike brojim u svoju generaciju i to nije nikakav problem 20 je već ekstrem bar za mene i u takve veze ne bih ulazio. O ovom bi mogao cijeli esej ali morat će pričekat dok dođem u Zagreb.
OdgovoriIzbrišiKod mene je razlika 7 godina, ja sam mlađa, ali stariji muškarci so mi nekako bolj zreli:)) možda tako razmišljam što nisam imala oca pa sam u starijih vidjela njega...možda???
OdgovoriIzbrišiJa sam starija, ne mnogo, svega godinu dana i baš mi je lijepo...zajedno smo rasli, sazrijevali, ja sam bila ta koja je imala čast govoriti: hajde dečko, ja sam svijetom trčala kad si se ti rodio....i uvijek smijeh na taj račun...lp
OdgovoriIzbrišiPrincipijelno sam uvijek branio tezu da ljubav ne trpi nikakva ograničenja, mada osobno to nisam provodio osim kod prve ljubavi zbog koje bi me danas razapeli 21-15. U takvim slučajevima bih držao dopuštenom granicu i do 10 godina. Milijarderima, umjetnicima, a osobno je kod mene bio slučaj i ravnateljima škola, te pokojem profesoru uglavnom tjelesnog :P se toleriraju i razlike 20-30 godina, nikad to nisam razumio, previše sam komotan, a mladost je zahtjevna. Ne cvjeta tisuće cvjetova, Zdravka Mamića ne osuđujem zbog "ljubavne veze" :P
OdgovoriIzbrišiNije lijepo vidjeti parove kod kojih je velika razlika u godinama, pogotovo ako je riječ o bračnom paru koji se sastoji od dva muškarca, jer je i to danas moguće. A kako oni žive i kako se slažu to je već druga priča.
OdgovoriIzbrišija nemam iskustva : udala sam se nakon tri mjeseca poznanstva u 24. godini za godinu starijeg od sebe . I još smo u braku . I nemamo ništa " sa strane".......Za sada ( nikad ne reci nikad )
OdgovoriIzbrišiI ja mislim da je u zreloj dobi najstabilnija zona kada je razlika u godinama maksimalno 10 i kada je muškarac stariji.
OdgovoriIzbrišiNe stižem; ne stižem skoro ništa, a ovo je tako dobra tema; ljudi se trude, ovo je nešto kao anketa tamo gdje je bio blog.hr, jel tako? E pa onda, dužan sam istovariti poslovičnih par kartica teksta kako sam tamo to običavao; ajmo redom...
OdgovoriIzbrišiZapravo nemam pojma o ovoj temi; mi smo gotovo pa u mjesec vršnjaci; nikakvih drugih iskustava u životu s tim nemam. Mislim; gledao sam ljude oko sebe; obično se radilo o većoj razlici u korist muškarca - i nisam primijetio neke probleme; dapače, usudio bih se reći da se oko nas više veza raspalo među našim vršnjacima nego tamo gdje je bilo razlike u dobi.
Pokušavao sam kao klinac zamišljati veze sa starijim ženama; svatko od nas je negdje sa sedamnaest bio potajno zaljubljen u neku zanosnu gospođu, jel tako; no što sam stariji čini mi se da bi to u bilo kojem smjeru uglavnom bila neka prilično djetinjasta strast koja će prije ili kasnije proći; prava veza dvoje ljudi mora se temeljiti na povjerenju i onom nečemu što zapravo s godinama nema puno veze. Inače se takva veza pretvara u bol; često za jedno, a najčešće za oboje... Bol ljubomore za starije, a verige obveza za mlađe....
Postoji neko opće mjesto, barem u ovoj našoj civilizaciji, koje tvrdi da se u pravilu ako je o razlici u godinama riječ, mlađe žene zagledaju u starije muškarce. Ima nešto u tome; nije da nema, i nije to samo pitanje materijalnog, sigurnosti, novca. Evo recimo ja; kada me pogledaš izgledam kao da me voda donijela; sigurno je posljednje što odajem dojam čovjeka koji ima para, a opet, posve mi je drugačije bilo živjeti s trideset ili tridesetipet, imao sam tada – za razliku od danas - doista dojam da sam nevidljiv...
Znate, okrenut ćemo sada stvar malo na šegu; lijepo je ovakvom jednome kao ja zapravo živjeti u našem dobrom, starom patrijarhatu; mi muškarci imamo tu privilegiju da ne moramo ništa poduzeti ako to ne želimo, i baš ništa se neće desiti niti će ti itko išta zamjeriti, razumijete me, jel tako... tisuću puta danas zahvalim dragome Bogu da mi je dao tu mogućnost da prije one donje glave razmišljam ovom gornjom... i tisuću puta se sjetim, Bože, kako li je ženama s tih tisuću ponuda, poziva i podsmijeha tamo gdje ja prolazim kao nož kroz putar.... :)
Iskreno govoreći, kada bih nedajbože sada ostao sam pa da mi se desi da se onako poštenski nakon tolikih godina zaljubim u neku mlađu, shvaćam kako bih - da je iskreno zavolim – bezuvjetno i neizostavno morao odvraćati je od sebe, jer što bi joj uopće dobrog mogla donijeti veza s čovjekom na pragu ili jednom nogom u starosti? Znate kako vele; herojstvo je činiti ono što ne želiš, pa i braniti sebe od drugoga, ali ljubav, to je ono kad drugog braniš od sebe...
Doduše, ljubav doista ne poznaje ograničenja, ali mislim da sam ja jedan od onih koji ljube samo jednom, i da je za ovaj život bilo i više nego dovoljno, još kako... zašto je to tako, nemam pojma, no svaku sljedeću zapravo bih prvo - kada bih želio biti iskren prema njoj - morao upitati: znaš li da ću te u svakom dahu uspoređivati s Njom? Želiš li to?
Mislim da ne poznajem ženu koja bi na to pristala.... :)
Tako da... najte kaj zameriti, ali nije sve ni u vezama. Ima nešto i u prijateljstvima... :)
Vidiš, vidiš, stranica i pol u Wordu a editor ovdje ništa ne njirga; tamo je vikao, prešao si pet tisuća znakova, pa sam morao lomiti u više komentara... i onda netko veli da je blog.hr bio bolji :)))))
OdgovoriIzbrišiĐizuss Vjetre što si zamahao snažno, obilato pa čak i uvjerljivo. Ako tako inače od prve ubacuješ u petu ( brzinu, mislim ) u stvarnom životu, onda izbaci onaj dio rečenice gdje spominješ nogu ...Ovih dana na picboxu 2 gledam serijal "sretni susreti" osoba istog i suprotnog spola čije su želje kompjuterski obrađene i oduševe me češće nego sam mislila, kako se nađu nepoznati do tada ljudi koji doslovno prijanjaju s naravi, fizičkim izgledom i mentalnim sklopom. Samci, razvedeni davno, istospolni . Svima je zajednička - samoća. Htjela sam reći uz ovaj tvoj zapis, da je samoća il' razvodom il' smrću partnera ili prevarom jedini i najveći razlog traženja partnera u bilo kojoj životnoj dobi. Eto, pomoć je prošla i ja sam opet zadnja........ko na blogu
OdgovoriIzbrišicorr : ponoć....
OdgovoriIzbriši@Vjetar Tako je, ovo je zamišljeno kao zamjena za Ankete, za druženje i čavrljanje, no pošto nemamo mogućnosti napraviti pravu anketu, stavljamo teme za raspravu :)
OdgovoriIzbrišiDajte ljudi svoja saznanja, iskustva, priče ili su ovdje sve " nevine blogerice " kako bi rekao @supatnik s bloga
OdgovoriIzbrišiAlo Morski...............di je Teuta ??? Pozdrav ako vidiš poruku
OdgovoriIzbrišiEvo me. Imala sam nekih obaveza. Lijepo od tebe što brineš Ane...Lp
Izbrišimislila sam da si u virozi.......drago mi je da je sve u redu
OdgovoriIzbriši