S obzirom da smo u većini katolička zemlja, podržavam ga kao izborni predmet. Na taj način se ne nameće nikome, a oni koji žele ga mogu pohađati. Također mislim da je tako praktičnije i vjernicima, djeca ne moraju posebno ići na vjeronauk po župama, obave to u školi.
KRIVO, Kejt ....... Vjeronauk koji se uči u školi je IZBORNI predmet, pa prvašići redom uče vjeronauk a ne alternativu ETIKA koja se daje kao drugi predmet u srednjoj. Župnici NE PRIZNAJU školski vjeronauk ngo samo onaj, kojega drži župnik ili časna. Ovo je istina znam po SVOJOJ DJECI........Iz nastave pamtim, da sam iz jednog razreda u kojemu sam predaval poslije 3. školskog sata ( a imali su šest sati ) redovito četvrtkom puštala TROJE učenika čija je Župa imala vjeronauk ČETVRTKOM navečer......Moja djeca su ima subotom ujutro
@Poetika Ako je tako, onda nema smisla da imaju vjeronauk u školi. Ja sam išla za pričest u župi na vjeronauk, tad još nije bilo u školi, tek su ga uveli u petom razredu, al se ne sjećam jesu nam priznali za krizmu pošto nam je vjeronauk držala časna. Mislim da smo samo išli na ispitivanje u župu da vidi jesmo savladali gradivo. U srednjoj je bilo ili vjeronauk ili etika, a držali su ga teolozi.
S obzirom da je država sekularna/svjetovna u svjetovnim školama ne bi smio postojati vjeronauk. Iako nije obvezan sama činjenica da neka djeca ne idu na vjeronauk potencira gledanje ih kao marsovaca i bića s drugih planeta zbog toga pa postoji ta represija iako pasivna-to što je represija pasivna ju ni najmanje ne iskuljučuje iz te kategorije. Ovo što Kejt kaže-da je zemlja u većini katolička-to je tek deklarativno praktično je sasvim druga stvar. I sam sam katolik (po primljenim sakramentima crno na bijelo imam sve potrebno za biti katolikom) s druge strane nisam katolik praktično s obzirom da sam životnom filozofijom koju prakticiram agnostik.
Vrlo kompleksno pitanje...na tu temu sam se naslušala raznoraznih iskustava ...praksa je pokazala da djeca koja nisu pohađala vjeronauk imala su slobodni sat i od učitelja je zavisilo kako će on provesti taj nazovimo slobodni sat...ne jednom dobila sam pitanje: zašto sam ja izdvojen, na meni je bilo da mu organiziram neku aktivnost prema njegovom interesu, roditelj je bio taj koji je odlučivao hoće li njegovo dijete pohađati ili ne satove vjeronauka...znači: vjeronauk DA, ali vjera u crkvi, a nauk u školi....dok sam bila aktivna borila sam se i u tome nisam bila usamljena...sve je dolazilo od viših instanci...učitelja nitko ništa nije pitao...
Potpišem ali ne obavezno, ja sam morala k verouku hodat (zbog bake) ali u crkvu ne u školu, tada nije bilo verouka u školi kao obavezan predmet...nije ni sada
Svakako sam protiv vjeronauka u školama. Kao što sam već par puta naglasila nisam vjernica već neki agnostik, recimo to tako. Apsolutno nemam ništa protiv vjernika, svaki ima svoj izbor, samo ne želim da mi se vjera nameće.Mnoga djeca koja nisu vjernici ili su druge vjere na neki način su prisiljeni da pohađaju vjeronauk samo da bi se uklopili jer inače zna se često dogoditi da takvu djecu ismijavavaju i izrugivaju. Dakle, vjeronauk spada u crkve, tamo mu je mjesto i tko želi neka ga slobodno pohađa...
Bez puno filozofiranja, vjeri je mjesto u srcima vjernika, u njihovim domovima i u crkvama. Nametanju vjere kroz vjeronauk u školama nije mjesto , kao ni u drugim javnim ustanovama. Pa kada je već o vjeri riječ, smatram da je krštenje novorođenog djeteta njegovo osuđivanje prije nego ima mogućnost da se samo izjasni želi li to ili ne. Poštujem iskrene vjernike no vjera je ipak nešto osobno i stvar vlastitog izbora bez ikakovog nametanja van obitelji ili crkvi.
Čini mi se da je sad već odavna kasno; ključan je tren bio negdje prije trideset godina kada su (u korist vjeronauka) eliminirali po dva sata odgoja tjedno (tjelesni, likovni, glazbeni). Dobili smo trideset pretilih generacija kojima je gotovo pa strana kreacija i jedino mjerilo znanja puka, besmislena i automatska reprodukcija. Mog malog su u srednjoj pitali (išao je na etiku), zašto ti ne ideš na vjeronauk a doma molite za stolom; nisam čuo bolji odgovor od onog kojeg im je kroz osmijeh dao: a zašto vi idete na vjeronauk a ne molite? :))) Prevažno je i to da se nastava nipošto ne odvija usred rasporeda i tako ne obilježava i muči djecu. Konkretno, ni ja nikada nisam išao na vjeronauk; vjerujem da tome ne moram ništa dodati. Bilo mi je posve dovoljno u mladosti između ostaloga čitati Bibliju. Bio je to samo moj izbor Sada je, čini mi se na žalost, za ovo devastirano i mržnjom dobrano načeto društvo već gotovo svejedno to s vjeronaukom. Možda i neskromno, još uvijek tvrdim da bih do 7.razreda (kemiju i fiziku ne znam) mogao dijete školovati i usaditi mu radne navike kvalitetno barem kao u školi. Jedina svrha škole ostala je socijalizacija (učenje o tome da ljudi u svijetu jedno misle, drugo govore a treće rade), a pored terora kojeg neka djeca i sustav čine, i to zapravo otpada. Zahvalim stoput; moji više ne idu u školu, a unuci će, kada daj Bože dođu, najvjerojatnije ići negdje vani.
Konačno, pitanje vjeronauka u školama zapravo je samo i jedino puno šire pitanje državnog suvereniteta i konkordata koji je navrat nanos potpisan s Vatikanom u onom, po meni, najmračnijem razdoblju ove države a to je druga polovica devedesetih, u kojoj je demokracija uz bolesnog predsjednika služila samo kao paravan dvorskih spletki i lova u mutnome. U skladu s bilo kojom odredbom bilo koje izmjene i dopune državnog ustava, to je pitanje moralo biti predmetom referenduma - a nije bilo nikada... i neće biti baš nikada, kako izgleda.
Nisam ni ja išla na vjeronauk ( krštene jesam ) , nisam se vjenčala u Crkvi nego u Draškovićevoj u Zagrebu , ali kad je uveden Vjeronauk kao izborni predmet u srednje škole imali smo ( mislim na pedagošku grupu -psiholog ( ja ) pedagoginja i ravnatelj škole ) sastanak s nadbiskupom Splitske biskupije , jer su otpala dva predmeta : TIPSS i Likovni odgoj. Bio je to ugodan sastanak nakon ankete srednjoškolaca TKO želi vjeronauk, tko Etiku. Bila je na sastanku s nama i mlada liječnica-teologinja koja je došla u trapericama. Nadbiskup je pristojno zamolio, da na nastavu NE dolazi u hlačama nego u "ženskoj " odjeći. Paf ! U novoj Hrvatskoj državi bilo je pitanje časti čije dijete ide na školski vjeronauk, a pitanje sramote onih učenika, koji su za vrijeme nastave bili na dvorištu škole: Na njih se gledalo kao na nepoćudne , jer , neće biti krizmani Hrvati. Haloooooo ? Svata sam prošla kroz svoj šolski rad u nastavi i kao psiholog škole , pa ću završiti s detaljem kao razrednica : na zamjeni odsutne vjeroučiteljice bila je nova : niska, duge crne kose i dubokog dekoltea .I jedan momak ( maturant ) pita : - Molim Vas mogu li časak u wc ? Ona odgovara : - Možeš baš ako moraš, ali Isus će se jako ljutiti na tebe što izlaziš preko sata - Potriba mi je profesorice a i Isus zna kako je u potribi biti..
Ako je trebalo masakrirati likovni i glazbeni odgoj, a nešto uvesti u ime novokatoličanskog identiteta države, onda se to moglo uvesti kroz predmet Religija kao u većem dijelu Njemačke ili još bolje Religija i duhovnost, zaboravio sam točno gdje. U osnovnim školama je napravljen nevjerojatan dodatni propust, ne pružanje alternative onima koji ne žele ili ne mogu ići na katolički vjeronauk (muslimanski se u praksi izuzetno rijetko održavao, pravoslavni koliko znam ne drže po školama, barem u srednjoj ne). Za vrijeme rata u organizaciji župe iz Neussa grada veličine Rijeke, vodio sam srednjoškolce grada Rijeke preko uskrsnih blagdana u Neuss, ali pod svojim uvjetima, koji su ovdje izazvali nerazumijevanje, a njihov župnik je smatrao da se podrazumijevaju, roditelji su upoznati s organizacijom spavanja i programom, poželjan odlazak s domaćinima na vjerske obrede, bez ikakvih osobnih obaveza aktivnog sudjelovanja u ritualima, u razmjeni mogu sudjelovati učenici iz ateističkih, agnostičkih i obitelji drugih vjeroispovjesti. Župnik Neussa u čije vrijeme je župa Neuss postala jedina župa u industrijski najrazvijenijem dijelu Njemačke, u kojoj su katolici religiozno većinsko stanovništvo, smatrao je besmislenim i da su učenici morali ispunjavati formulare o vjeroispovjesti, ali na tome su inzistirali Hrvati iz dijaspore, koji su financirali dio troškova. Vodio sam dvije Muslimanke, jednog Židova, samo jednu ateisticu i pet njih koje je slijedilo moj primjer i odbilo ispuniti rubriku, većina, bilo nas je ukupno tridesetak, katolici, znam tri učenice srpske nacionalnosti koje su željele na put, ali su im roditelji odbili potpisati suglasnost zbog poželjnosti sudjelovanja aktivnostima u crkvi, odnosno prisustvovanju istima. Inače unutar crkve u podrumu je omladinski klub, među ilustracijama po zidu je bilo dosta inspiriranih Istokom, često se čula tad popularna ambijentalna new age glazba i mnoštvo toga kod nas nezamislivog...Najveći problem je bilo par njih koji su se željeli ispovijediti, a smatrali su da ne znaju dobro njemački, razgovarao sam sa župnikom, on je odmah rekao neka to učine na hrvatskom, a on će ih odriješiti grijeha na njemačkom ;) Znači u ovakvom obliku sam shvakako protiv, mada sam u praksi imao slučajeve da su vjeroučitelji liberalniji od profesora etike...
Ja sam za vjeronauk i u školi i u crkvi, ali uz jedno — da bude izbor, a ne nešto što se mora.
Mislim da vjeronauk u školi ima smisla jer nije samo o religiji, nego i o vrijednostima, moralu i nekim životnim pitanjima o kojima se inače baš i ne priča. Danas su djeca bombardirana svakakvim sadržajem pa ovakve teme mogu biti korisne.
S druge strane, vjeronauk u crkvi je ipak nešto dublje i osobnije, pa se po meni to dvoje nadopunjuje, a ne isključuje.
Na kraju, svatko bi trebao imati pravo izabrati. Vjera je nekima jako važna i dobro je da imaju priliku učiti o tome, ali bez nametanja drugima.
Meni je vjera jako važna i daje mi smisao.
Jedino pitanje je koliko su danas djeca uopće zainteresirana za to.
@ Rose ... Da li je pravo izbora kada se već pri upisu u prvi razred NAMEĆE izbor? Zašto vaše dijete ne želi na vjeronauk i izdvajanje među onima koji jesu prema onima koji nisu upisali. To nije pravo izbora, to je nametanje izbora.
@moreljubavi Pravo izbora postoji samo ako je stvarno jednako dostupno svima i ako dijete ne osjeća razliku u grupi. Kada se vjeronauk nudi kao ‘default’, a alternativa znači izdvajanje iz razreda, to u praksi više nije neutralan izbor nego oblik pritiska. Djeca ne bi trebala snositi posljedice odluka odraslih kroz osjećaj odvojenosti ili različitosti.
ROSE-S drugim si komentarom na dobrom tragu. Samo što je stvar kompleksnija. Pošto je škola državna institucija a država je sekularna vjeronauk bi trebao biti u ogranku onoga duhovnog a za to su crkve. Išao sam na vjeronauk i u osnovnoj i u srednjoj ali da na primjer nisam na neki način bi bio segregiran crna ovca koja eto odskače od zadanog narativa. Krštenje i primanje sakramenata da u tom nema ništa loše ali sve ostalo bi trebalo biti stvar osobnog izbora. Roditelji imaju izbor upisati djete na vjeronauk ili ne samo što smo došli do toga da se ona djeca koja izaberu ne ići počinju gledati kao nekakvi marsovci bića s drugog planeta. Da se hipotetski vjeronauk preseli samo u crkve-pravo izbora bi i dalje bilo dostupno samo bi se isto održavalo na mjestu koje je ipak praktičnije za vjeru. Osobno u srednjoj sam kao izbor htio uzeti etiku pošto mi je vkeronauk već bio "istražen teren" ali me potrefio opet vjeronauk jer "što bi sad birao nešto drugo" drugim riječima doveden sam bio pred gotov čin. A to je situacija u kojoj opći narativ postaje neki vrhunski autoritet od kojeg ako se odstupa padaš na "crnu listu" pa si u očima drugih eto materijal za zakolutati očima. Problem je što većina kroji pravila i što odstupanje od određenog narativa rezultira polarizacijom a različitost bi trebala biti stvar koja povezuje.
S obzirom da smo u većini katolička zemlja, podržavam ga kao izborni predmet. Na taj način se ne nameće nikome, a oni koji žele ga mogu pohađati. Također mislim da je tako praktičnije i vjernicima, djeca ne moraju posebno ići na vjeronauk po župama, obave to u školi.
OdgovoriIzbrišiKRIVO, Kejt ....... Vjeronauk koji se uči u školi je IZBORNI predmet, pa prvašići redom uče vjeronauk a ne alternativu ETIKA koja se daje kao drugi predmet u srednjoj. Župnici NE PRIZNAJU školski vjeronauk ngo samo onaj, kojega drži župnik ili časna. Ovo je istina znam po SVOJOJ DJECI........Iz nastave pamtim, da sam iz jednog razreda u kojemu sam predaval poslije 3. školskog sata ( a imali su šest sati ) redovito četvrtkom puštala TROJE učenika čija je Župa imala vjeronauk ČETVRTKOM navečer......Moja djeca su ima subotom ujutro
Izbriši@Poetika Ako je tako, onda nema smisla da imaju vjeronauk u školi. Ja sam išla za pričest u župi na vjeronauk, tad još nije bilo u školi, tek su ga uveli u petom razredu, al se ne sjećam jesu nam priznali za krizmu pošto nam je vjeronauk držala časna. Mislim da smo samo išli na ispitivanje u župu da vidi jesmo savladali gradivo. U srednjoj je bilo ili vjeronauk ili etika, a držali su ga teolozi.
IzbrišiS obzirom da je država sekularna/svjetovna u svjetovnim školama ne bi smio postojati vjeronauk. Iako nije obvezan sama činjenica da neka djeca ne idu na vjeronauk potencira gledanje ih kao marsovaca i bića s drugih planeta zbog toga pa postoji ta represija iako pasivna-to što je represija pasivna ju ni najmanje ne iskuljučuje iz te kategorije. Ovo što Kejt kaže-da je zemlja u većini katolička-to je tek deklarativno praktično je sasvim druga stvar. I sam sam katolik (po primljenim sakramentima crno na bijelo imam sve potrebno za biti katolikom) s druge strane nisam katolik praktično s obzirom da sam životnom filozofijom koju prakticiram agnostik.
OdgovoriIzbrišiVrlo kompleksno pitanje...na tu temu sam se naslušala raznoraznih iskustava ...praksa je pokazala da djeca koja nisu pohađala vjeronauk imala su slobodni sat i od učitelja je zavisilo kako će on provesti taj nazovimo slobodni sat...ne jednom dobila sam pitanje: zašto sam ja izdvojen, na meni je bilo da mu organiziram neku aktivnost prema njegovom interesu, roditelj je bio taj koji je odlučivao hoće li njegovo dijete pohađati ili ne satove vjeronauka...znači: vjeronauk DA, ali vjera u crkvi, a nauk u školi....dok sam bila aktivna borila sam se i u tome nisam bila usamljena...sve je dolazilo od viših instanci...učitelja nitko ništa nije pitao...
OdgovoriIzbrišiPotpišem ali ne obavezno, ja sam morala k verouku hodat (zbog bake) ali u crkvu ne u školu, tada nije bilo verouka u školi kao obavezan predmet...nije ni sada
OdgovoriIzbrišiDobro je što nije obavezan predmet ali ipak sam za vjeronauk u crkvi kao što je bilo prije
OdgovoriIzbrišiSvakako sam protiv vjeronauka u školama. Kao što sam već par puta naglasila nisam vjernica već neki agnostik, recimo to tako. Apsolutno nemam ništa protiv vjernika, svaki ima svoj izbor, samo ne želim da mi se vjera nameće.Mnoga djeca koja nisu vjernici ili su druge vjere na neki način su prisiljeni da pohađaju vjeronauk samo da bi se uklopili jer inače zna se često dogoditi da takvu djecu ismijavavaju i izrugivaju. Dakle, vjeronauk spada u crkve, tamo mu je mjesto i tko želi neka ga slobodno pohađa...
OdgovoriIzbrišiBez puno filozofiranja, vjeri je mjesto u srcima vjernika, u njihovim domovima i u crkvama. Nametanju vjere kroz vjeronauk u školama nije mjesto , kao ni u drugim javnim ustanovama. Pa kada je već o vjeri riječ, smatram da je krštenje novorođenog djeteta njegovo osuđivanje prije nego ima mogućnost da se samo izjasni želi li to ili ne. Poštujem iskrene vjernike no vjera je ipak nešto osobno i stvar vlastitog izbora bez ikakovog nametanja van obitelji ili crkvi.
OdgovoriIzbrišiČini mi se da je sad već odavna kasno; ključan je tren bio negdje prije trideset godina kada su (u korist vjeronauka) eliminirali po dva sata odgoja tjedno (tjelesni, likovni, glazbeni). Dobili smo trideset pretilih generacija kojima je gotovo pa strana kreacija i jedino mjerilo znanja puka, besmislena i automatska reprodukcija.
OdgovoriIzbrišiMog malog su u srednjoj pitali (išao je na etiku), zašto ti ne ideš na vjeronauk a doma molite za stolom; nisam čuo bolji odgovor od onog kojeg im je kroz osmijeh dao: a zašto vi idete na vjeronauk a ne molite? :)))
Prevažno je i to da se nastava nipošto ne odvija usred rasporeda i tako ne obilježava i muči djecu.
Konkretno, ni ja nikada nisam išao na vjeronauk; vjerujem da tome ne moram ništa dodati. Bilo mi je posve dovoljno u mladosti između ostaloga čitati Bibliju. Bio je to samo moj izbor
Sada je, čini mi se na žalost, za ovo devastirano i mržnjom dobrano načeto društvo već gotovo svejedno to s vjeronaukom. Možda i neskromno, još uvijek tvrdim da bih do 7.razreda (kemiju i fiziku ne znam) mogao dijete školovati i usaditi mu radne navike kvalitetno barem kao u školi.
Jedina svrha škole ostala je socijalizacija (učenje o tome da ljudi u svijetu jedno misle, drugo govore a treće rade), a pored terora kojeg neka djeca i sustav čine, i to zapravo otpada.
Zahvalim stoput; moji više ne idu u školu, a unuci će, kada daj Bože dođu, najvjerojatnije ići negdje vani.
Konačno, pitanje vjeronauka u školama zapravo je samo i jedino puno šire pitanje državnog suvereniteta i konkordata koji je navrat nanos potpisan s Vatikanom u onom, po meni, najmračnijem razdoblju ove države a to je druga polovica devedesetih, u kojoj je demokracija uz bolesnog predsjednika služila samo kao paravan dvorskih spletki i lova u mutnome. U skladu s bilo kojom odredbom bilo koje izmjene i dopune državnog ustava, to je pitanje moralo biti predmetom referenduma - a nije bilo nikada... i neće biti baš nikada, kako izgleda.
Nisam ni ja išla na vjeronauk ( krštene jesam ) , nisam se vjenčala u Crkvi nego u Draškovićevoj u Zagrebu , ali kad je uveden Vjeronauk kao izborni predmet u srednje škole imali smo ( mislim na pedagošku grupu -psiholog ( ja ) pedagoginja i ravnatelj škole ) sastanak s nadbiskupom Splitske biskupije , jer su otpala dva predmeta : TIPSS i Likovni odgoj. Bio je to ugodan sastanak nakon ankete srednjoškolaca TKO želi vjeronauk, tko Etiku. Bila je na sastanku s nama i mlada liječnica-teologinja koja je došla u trapericama. Nadbiskup je pristojno zamolio, da na nastavu NE dolazi u hlačama nego u "ženskoj " odjeći. Paf !
OdgovoriIzbrišiU novoj Hrvatskoj državi bilo je pitanje časti čije dijete ide na školski vjeronauk, a pitanje sramote onih učenika, koji su za vrijeme nastave bili na dvorištu škole: Na njih se gledalo kao na nepoćudne , jer , neće biti krizmani Hrvati. Haloooooo ?
Svata sam prošla kroz svoj šolski rad u nastavi i kao psiholog škole , pa ću završiti s detaljem kao razrednica :
na zamjeni odsutne vjeroučiteljice bila je nova : niska, duge crne kose i dubokog dekoltea .I jedan momak ( maturant ) pita :
- Molim Vas mogu li časak u wc ? Ona odgovara :
- Možeš baš ako moraš, ali Isus će se jako ljutiti na tebe što izlaziš preko sata
- Potriba mi je profesorice a i Isus zna kako je u potribi biti..
ma još , ali neću višer........Hvala na čitanju
Ako je trebalo masakrirati likovni i glazbeni odgoj, a nešto uvesti u ime novokatoličanskog identiteta države, onda se to moglo uvesti kroz predmet Religija kao u većem dijelu Njemačke ili još bolje Religija i duhovnost, zaboravio sam točno gdje. U osnovnim školama je napravljen nevjerojatan dodatni propust, ne pružanje alternative onima koji ne žele ili ne mogu ići na katolički vjeronauk (muslimanski se u praksi izuzetno rijetko održavao, pravoslavni koliko znam ne drže po školama, barem u srednjoj ne). Za vrijeme rata u organizaciji župe iz Neussa grada veličine Rijeke, vodio sam srednjoškolce grada Rijeke preko uskrsnih blagdana u Neuss, ali pod svojim uvjetima, koji su ovdje izazvali nerazumijevanje, a njihov župnik je smatrao da se podrazumijevaju, roditelji su upoznati s organizacijom spavanja i programom, poželjan odlazak s domaćinima na vjerske obrede, bez ikakvih osobnih obaveza aktivnog sudjelovanja u ritualima, u razmjeni mogu sudjelovati učenici iz ateističkih, agnostičkih i obitelji drugih vjeroispovjesti. Župnik Neussa u čije vrijeme je župa Neuss postala jedina župa u industrijski najrazvijenijem dijelu Njemačke, u kojoj su katolici religiozno većinsko stanovništvo, smatrao je besmislenim i da su učenici morali ispunjavati formulare o vjeroispovjesti, ali na tome su inzistirali Hrvati iz dijaspore, koji su financirali dio troškova. Vodio sam dvije Muslimanke, jednog Židova, samo jednu ateisticu i pet njih koje je slijedilo moj primjer i odbilo ispuniti rubriku, većina, bilo nas je ukupno tridesetak, katolici, znam tri učenice srpske nacionalnosti koje su željele na put, ali su im roditelji odbili potpisati suglasnost zbog poželjnosti sudjelovanja aktivnostima u crkvi, odnosno prisustvovanju istima. Inače unutar crkve u podrumu je omladinski klub, među ilustracijama po zidu je bilo dosta inspiriranih Istokom, često se čula tad popularna ambijentalna new age glazba i mnoštvo toga kod nas nezamislivog...Najveći problem je bilo par njih koji su se željeli ispovijediti, a smatrali su da ne znaju dobro njemački, razgovarao sam sa župnikom, on je odmah rekao neka to učine na hrvatskom, a on će ih odriješiti grijeha na njemačkom ;) Znači u ovakvom obliku sam shvakako protiv, mada sam u praksi imao slučajeve da su vjeroučitelji liberalniji od profesora etike...
OdgovoriIzbrišiSlažem se s Teutom, pa da sad ne pišem ovdje isto to samo ću dodati da sve to oko vjeronauka u školi nije baš jednostavno i lako riješiti.
OdgovoriIzbrišiDa se ne ponavljam. Slažem se s Kejtoo.
OdgovoriIzbrišiJa sam za vjeronauk i u školi i u crkvi, ali uz jedno — da bude izbor, a ne nešto što se mora.
OdgovoriIzbrišiMislim da vjeronauk u školi ima smisla jer nije samo o religiji, nego i o vrijednostima, moralu i nekim životnim pitanjima o kojima se inače baš i ne priča. Danas su djeca bombardirana svakakvim sadržajem pa ovakve teme mogu biti korisne.
S druge strane, vjeronauk u crkvi je ipak nešto dublje i osobnije, pa se po meni to dvoje nadopunjuje, a ne isključuje.
Na kraju, svatko bi trebao imati pravo izabrati. Vjera je nekima jako važna i dobro je da imaju priliku učiti o tome, ali bez nametanja drugima.
Meni je vjera jako važna i daje mi smisao.
Jedino pitanje je koliko su danas djeca uopće zainteresirana za to.
@ Rose ... Da li je pravo izbora kada se već pri upisu u prvi razred NAMEĆE izbor? Zašto vaše dijete ne želi na vjeronauk i izdvajanje među onima koji jesu prema onima koji nisu upisali. To nije pravo izbora, to je nametanje izbora.
OdgovoriIzbriši@moreljubavi
OdgovoriIzbrišiPravo izbora postoji samo ako je stvarno jednako dostupno svima i ako dijete ne osjeća razliku u grupi. Kada se vjeronauk nudi kao ‘default’, a alternativa znači izdvajanje iz razreda, to u praksi više nije neutralan izbor nego oblik pritiska. Djeca ne bi trebala snositi posljedice odluka odraslih kroz osjećaj odvojenosti ili različitosti.
ROSE-S drugim si komentarom na dobrom tragu. Samo što je stvar kompleksnija. Pošto je škola državna institucija a država je sekularna vjeronauk bi trebao biti u ogranku onoga duhovnog a za to su crkve. Išao sam na vjeronauk i u osnovnoj i u srednjoj ali da na primjer nisam na neki način bi bio segregiran crna ovca koja eto odskače od zadanog narativa. Krštenje i primanje sakramenata da u tom nema ništa loše ali sve ostalo bi trebalo biti stvar osobnog izbora. Roditelji imaju izbor upisati djete na vjeronauk ili ne samo što smo došli do toga da se ona djeca koja izaberu ne ići počinju gledati kao nekakvi marsovci bića s drugog planeta. Da se hipotetski vjeronauk preseli samo u crkve-pravo izbora bi i dalje bilo dostupno samo bi se isto održavalo na mjestu koje je ipak praktičnije za vjeru. Osobno u srednjoj sam kao izbor htio uzeti etiku pošto mi je vkeronauk već bio "istražen teren" ali me potrefio opet vjeronauk jer "što bi sad birao nešto drugo" drugim riječima doveden sam bio pred gotov čin. A to je situacija u kojoj opći narativ postaje neki vrhunski autoritet od kojeg ako se odstupa padaš na "crnu listu" pa si u očima drugih eto materijal za zakolutati očima. Problem je što većina kroji pravila i što odstupanje od određenog narativa rezultira polarizacijom a različitost bi trebala biti stvar koja povezuje.
OdgovoriIzbriši