Oni kojima sam obećao da ću se truditi nadživjeti ih neće me dakle valjda pamtiti; ovi ostali koji su mi važni... samo mi je jedno bitno, da me ako je moguće pamte kao dobrog oca. Nemam nekih dugih želja; ako će netko jednom u budućnosti čitati nešto što sam napisao, neka pamti to što je napisano, a ne mene...
Meni svejedno, kako došao tako otišao, oni koji me cijene znaju valjda zašto, za ostale manje više svejedno. Iako je kako čujem izašao i prvi znanstveni rad o mom prepjevu "Janka Raščupanka", koji se nalazi i u Struwwelpeter Museum Frankfurt, ne bih po tome, taj uspjeh je bio stjecaj sretnih okolnosti, iako je stvarno najbolji od svih prepjeva tog djela :P Stvari do kojim mi je bilo znatno više stalo uglavnom nisu primjećene...
Oni kojima sam obećao da ću se truditi nadživjeti ih neće me dakle valjda pamtiti; ovi ostali koji su mi važni... samo mi je jedno bitno, da me ako je moguće pamte kao dobrog oca. Nemam nekih dugih želja; ako će netko jednom u budućnosti čitati nešto što sam napisao, neka pamti to što je napisano, a ne mene...
OdgovoriIzbrišiTrag možemo ostavit kroz potomke i knjige.
OdgovoriIzbrišiOno što nije napisano nije se dogodilo.
Tiskana riječ traje dulje od nas.
Blog to nije.
Meni svejedno, kako došao tako otišao, oni koji me cijene znaju valjda zašto, za ostale manje više svejedno. Iako je kako čujem izašao i prvi znanstveni rad o mom prepjevu "Janka Raščupanka", koji se nalazi i u Struwwelpeter Museum Frankfurt, ne bih po tome, taj uspjeh je bio stjecaj sretnih okolnosti, iako je stvarno najbolji od svih prepjeva tog djela :P Stvari do kojim mi je bilo znatno više stalo uglavnom nisu primjećene...
OdgovoriIzbriši