Jel to nekome nedostaje naslovnica? Ne znam tko je autor, ali hvala na isticanju sa strane. Sad moram uzvratiti s linkom na svom blogu. Blog je zamišljen kao novinarski servis. Samim time uspjeh nekog blogera bi bio da ga kontaktiraju iz glavnih medija i zatraže njegovo stručno mišljenje na temelju napisanog na blogu. Na žalost u ovom društvu u kojem je kontrola medija dosegla zastrašujuće razine to jednostavno više nije moguće.
Uspjeh je kad padneš i ponovo se digneš, kad pomogneš drugom čovjeku, životinji ili biljci i svjedočiš njihovom oporavku ili ozdravljenju, kad radiš na sebi i imaš koristi od tog, kad ne izgubiš vjeru ili nadu da će sve dobro bit, kad sačuvaš i njeguješ dugogodišnje prijateljstvo, kad imaš nekoliko dobrih i istinskih prijatelja, kad se kreativno izraziš i izraz ima odjeka, ovo su samo neki dijelovi uspjeha, ima ih još, ali tko će ih se sve sjetiti
Uspjeh je rezultat koji je usklađen s tvojim vrijednostima i ciljevima, a ne s tuđim očekivanjima.. uspjeh često dolazi kad prestaneš uspoređivati se s drugima i počneš pratiti vlastiti kompas....pomoći i raditi bez pomoći i sugestija drugih...
U ovom trenutku slažem se s @Teatralnim, a i po odgovorima se vidi koliiko je uspjeh individualan i relativan. Najuspješniji su zdravi ljudi, jer su im svi putovi otvoreni.....
Što je za mene uspjeh? Uspjeh je kad možeš ponosno dići glavu i ravno pogledati svakom u oči. Uspjeh je pasti na koljena i ponovo se uspraviti i krenuti prema svom zadanom cilju. Uspjeh je biti čovjek u pravom smislu riječi...
Ako je pitanje upućeno blogerima, valjda se mislilo na njihov uspjeh kao blogera.
Ako se misli općenito na pitanje nečijeg uspjeha u životu, taj odgovor daje svaki pojedinac u skladu sa svojim postavljenim ciljevima. Uspjeh je ostvarenje željenih ciljeva. Različite ljude vesele različite stvari, ali to je definicija uspjeha.
Uspjeh se uz to može mjeriti sa ostvarivanjem egzistencije, stvaralaštva, društvenog uspjeha, reprodukcije itd. Može se mjeriti kroz materijalna i duhovna ostvarenja. Na uspjeh se može gledati i kroz ono što ostaje iza nas.
Izjava "Ako nisi stvorio novi život i napisao knjigu, kao da nisi postojao" vjerojatno tome daje jedan surovi realizam, ali tako je kako je. Za 100 godina nikoga od nas se neće sjećati. Ostat će samo naš genetski zapis u potomcima i pokoja knjiga u knjižnicama kao trag našeg postojanja.
Ne znam, meni su uvijek bili bliži otpadnici od društva, prividni ili stvarni luzeri i gubitnici. U ovako koncipiranom sustavu nisam imaao posebnu ambiciju steći neko priznanje i biti uspješan, možda da imam za osnovne potrebe i da me budale puste na miru, idealno bi bilo, što je Bowie formulirao, skupiti što prije toliko novca da mogu svima reći, tko vas j... Eto ja nisam uspio, budući da sam već bio na rubu i izabrao život sad mi je već sebično dok još igra traje kakvo takvo zdravlje znatno važnije od uspjeha, mada ne mofu negirati onu Hegelovu da je u čovjeku ugrađena želja za priznanjem...
hegelova misao je univerzalna što znači, da onoliko koliko se razlikujemo po spolu, obrazovanju, nasljeđeu materijalnom dolazi pod zajednički nazivnik " nebitno " jer upravo i jest tako : nebitno je jesi li stočar ili akademik, osjećaj za priznanjem kvalitete onoga u ČEMU jesmo potvrđujemo svoj domet statusa očekujući priznane
Definirajući smisao života svojim besmrtnim pitanjem „ima li života prije smrti“ veliki i na žalost prerano preminuli psihijatar Robert Torre posebno je naglasak stavljao na nekakav tobože važan pojam uspjeha. Društvo u kojem živimo jest trgovište interesa pogonjeno samodopadnošću i površnošću, a sustav vrijednosti koji se ispod tog matriksa promovira traži od ljudi da ultimativno izgledaju dobro (čitaj: kao netko drugi), troše i imaju mnogo i misle samo na sebe.
Znači li uklopiti se u takvo društvo biti uspješnim?
Ne, nipošto.
Ne prihvaćati život takvim kakav jest i težiti poretku u kojem će nam od obaveza preostati samo ono što je fakultativno i ugodno, znači po relevantnoj literaturi psihijatrijski poremećaj pod kodnim imenom: veliki afektivni poremećaj ugodnog tipa :).
Vozeći na more starom cestom nekakvu običnu, prilično rashodovanu Kiu koju sam u znoju lica svoga uprihodio braniteljskim popustom koji je taman doticao za takvo što - gomilu sivog lima koja je klincima i meni u zlatno doba početka ovog tisućljeća više služila kao pokretna spavaća soba uz planinske ceste nego neko relevantno prometalo - znao bih iz metropole hrvatskog bića krenuti ujutro usred najveće žege, pa s otvorenim prozorima preko Like i stare ceste doplahutati na more taman u najljepše doba za kupanac, pred sumrak, prethodno pobrstivši nalazišta bazgi, kadulja i kopriva u usputnim planinskim nedođijama, uz hladne i bistre rijeke ili tamne i šutljive šume.
Gledajući sretne potrošače kako nas prestižu jureći bijesnim vozilima novosagrađenim autostradama, moj je tast tada - otpuhujući duhan kroz nos dok bismo pili prvu bevandu - znao proročanski reći
- E moj zete, po tebi bi kapitalizam već odavna propa'... :)).
A ne bi možda propao; lakše je zamisliti kraj svijeta nego li kraj kapitalizma; ali da bi se uz mene i nekoliko ovakvih namučio, što jest jest; jest.
Za mene uspjeh nije jedna univerzalna stvar, nego vrlo osobna definicija koja se mijenja kroz život. Nekad sam ga vezivala uz postignuća, rezultate i priznanja, ali s vremenom sve više vidim da je uspjeh unutarnji osjećaj – mir sa sobom, osjećaj da radiš nešto što ima smisla i da pritom ne gubiš sebe. Kad znaš da radiš srcem i iskreno, tada je to pravi uspjeh.
Uspjeh je kad se ujutro probudiš bez grča u želucu, kad imaš ljude s kojima možeš biti svoj i kad znaš da si dao najbolje što si mogao u datim okolnostima. Nekome je to karijera, nekome obitelj, nekome sloboda – i sve su te verzije jednako vrijedne.
Zapravo, biti dobro sa sobom i činiti dobro drugima najveći je uspjeh u svakom danu. Uspjeh je za mene puno malih stvari – i vjerujem da sve počinje od nas samih.
Možda je najveći uspjeh imati hrabrosti definirati ga po svojim pravilima, a ne po tuđim očekivanjima. Svatko ga drugačije definira i doživljava.
I možda baš u tim malim, tihim stvarima – u tome da ostanemo skromni i svoji – leži ono što nas zaista čini “velikima”.
Ne postoji kategorička definicija. Uspjeh je nešto individualno i svi imaju neku svoju verziju.
OdgovoriIzbrišiZa nekoga je uspjeh odletjeti u svemir, a za nekoga uzgojiti dobre flance cvijeća
OdgovoriIzbrišiJel to nekome nedostaje naslovnica? Ne znam tko je autor, ali hvala na isticanju sa strane. Sad moram uzvratiti s linkom na svom blogu.
OdgovoriIzbrišiBlog je zamišljen kao novinarski servis. Samim time uspjeh nekog blogera bi bio da ga kontaktiraju iz glavnih medija i zatraže njegovo stručno mišljenje na temelju napisanog na blogu. Na žalost u ovom društvu u kojem je kontrola medija dosegla zastrašujuće razine to jednostavno više nije moguće.
Uspjeh je kad padneš i ponovo se digneš, kad pomogneš drugom čovjeku, životinji ili biljci i svjedočiš njihovom oporavku ili ozdravljenju, kad radiš na sebi i imaš koristi od tog, kad ne izgubiš vjeru ili nadu da će sve dobro bit, kad sačuvaš i njeguješ dugogodišnje prijateljstvo, kad imaš nekoliko dobrih i istinskih prijatelja, kad se kreativno izraziš i izraz ima odjeka, ovo su samo neki dijelovi uspjeha, ima ih još, ali tko će ih se sve sjetiti
OdgovoriIzbrišiUspjeh je rezultat koji je usklađen s tvojim vrijednostima i ciljevima, a ne s tuđim očekivanjima..
OdgovoriIzbrišiuspjeh često dolazi kad prestaneš uspoređivati se s drugima i počneš pratiti vlastiti kompas....pomoći i raditi bez pomoći i sugestija drugih...
U ovom trenutku slažem se s @Teatralnim, a i po odgovorima se vidi koliiko je uspjeh individualan i relativan. Najuspješniji su zdravi ljudi, jer su im svi putovi otvoreni.....
OdgovoriIzbrišiŠto je za mene uspjeh? Uspjeh je kad možeš ponosno dići glavu i ravno pogledati svakom u oči.
OdgovoriIzbrišiUspjeh je pasti na koljena i ponovo se uspraviti i krenuti prema svom zadanom cilju.
Uspjeh je biti čovjek u pravom smislu riječi...
Biti JA i u svakom trenutku ići visoko podignute glave, kada svakoga mogu gledati ravno u oči. A najveći od svih je ljubav koju mi imamo.
OdgovoriIzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiAko je pitanje upućeno blogerima, valjda se mislilo na njihov uspjeh kao blogera.
OdgovoriIzbrišiAko se misli općenito na pitanje nečijeg uspjeha u životu, taj odgovor daje svaki pojedinac u skladu sa svojim postavljenim ciljevima. Uspjeh je ostvarenje željenih ciljeva. Različite ljude vesele različite stvari, ali to je definicija uspjeha.
Uspjeh se uz to može mjeriti sa ostvarivanjem egzistencije, stvaralaštva, društvenog uspjeha, reprodukcije itd. Može se mjeriti kroz materijalna i duhovna ostvarenja. Na uspjeh se može gledati i kroz ono što ostaje iza nas.
Izjava "Ako nisi stvorio novi život i napisao knjigu, kao da nisi postojao" vjerojatno tome daje jedan surovi realizam, ali tako je kako je. Za 100 godina nikoga od nas se neće sjećati. Ostat će samo naš genetski zapis u potomcima i pokoja knjiga u knjižnicama kao trag našeg postojanja.
Ne znam, meni su uvijek bili bliži otpadnici od društva, prividni ili stvarni luzeri i gubitnici. U ovako koncipiranom sustavu nisam imaao posebnu ambiciju steći neko priznanje i biti uspješan, možda da imam za osnovne potrebe i da me budale puste na miru, idealno bi bilo, što je Bowie formulirao, skupiti što prije toliko novca da mogu svima reći, tko vas j...
OdgovoriIzbrišiEto ja nisam uspio, budući da sam već bio na rubu i izabrao život sad mi je već sebično dok još igra traje kakvo takvo zdravlje znatno važnije od uspjeha, mada ne mofu negirati onu Hegelovu da je u čovjeku ugrađena želja za priznanjem...
hegelova misao je univerzalna što znači, da onoliko koliko se razlikujemo po spolu, obrazovanju, nasljeđeu materijalnom dolazi pod zajednički nazivnik " nebitno " jer upravo i jest tako : nebitno je jesi li stočar ili akademik, osjećaj za priznanjem kvalitete onoga u ČEMU jesmo potvrđujemo svoj domet statusa očekujući priznane
IzbrišiDefinirajući smisao života svojim besmrtnim pitanjem „ima li života prije smrti“ veliki i na žalost prerano preminuli psihijatar Robert Torre posebno je naglasak stavljao na nekakav tobože važan pojam uspjeha. Društvo u kojem živimo jest trgovište interesa pogonjeno samodopadnošću i površnošću, a sustav vrijednosti koji se ispod tog matriksa promovira traži od ljudi da ultimativno izgledaju dobro (čitaj: kao netko drugi), troše i imaju mnogo i misle samo na sebe.
OdgovoriIzbrišiZnači li uklopiti se u takvo društvo biti uspješnim?
Ne, nipošto.
Ne prihvaćati život takvim kakav jest i težiti poretku u kojem će nam od obaveza preostati samo ono što je fakultativno i ugodno, znači po relevantnoj literaturi psihijatrijski poremećaj pod kodnim imenom: veliki afektivni poremećaj ugodnog tipa :).
Vozeći na more starom cestom nekakvu običnu, prilično rashodovanu Kiu koju sam u znoju lica svoga uprihodio braniteljskim popustom koji je taman doticao za takvo što - gomilu sivog lima koja je klincima i meni u zlatno doba početka ovog tisućljeća više služila kao pokretna spavaća soba uz planinske ceste nego neko relevantno prometalo - znao bih iz metropole hrvatskog bića krenuti ujutro usred najveće žege, pa s otvorenim prozorima preko Like i stare ceste doplahutati na more taman u najljepše doba za kupanac, pred sumrak, prethodno pobrstivši nalazišta bazgi, kadulja i kopriva u usputnim planinskim nedođijama, uz hladne i bistre rijeke ili tamne i šutljive šume.
Gledajući sretne potrošače kako nas prestižu jureći bijesnim vozilima novosagrađenim autostradama, moj je tast tada - otpuhujući duhan kroz nos dok bismo pili prvu bevandu - znao proročanski reći
- E moj zete, po tebi bi kapitalizam već odavna propa'... :)).
A ne bi možda propao; lakše je zamisliti kraj svijeta nego li kraj kapitalizma; ali da bi se uz mene i nekoliko ovakvih namučio, što jest jest; jest.
Za mene uspjeh nije jedna univerzalna stvar, nego vrlo osobna definicija koja se mijenja kroz život. Nekad sam ga vezivala uz postignuća, rezultate i priznanja, ali s vremenom sve više vidim da je uspjeh unutarnji osjećaj – mir sa sobom, osjećaj da radiš nešto što ima smisla i da pritom ne gubiš sebe. Kad znaš da radiš srcem i iskreno, tada je to pravi uspjeh.
OdgovoriIzbrišiUspjeh je kad se ujutro probudiš bez grča u želucu, kad imaš ljude s kojima možeš biti svoj i kad znaš da si dao najbolje što si mogao u datim okolnostima. Nekome je to karijera, nekome obitelj, nekome sloboda – i sve su te verzije jednako vrijedne.
Zapravo, biti dobro sa sobom i činiti dobro drugima najveći je uspjeh u svakom danu. Uspjeh je za mene puno malih stvari – i vjerujem da sve počinje od nas samih.
Možda je najveći uspjeh imati hrabrosti definirati ga po svojim pravilima, a ne po tuđim očekivanjima. Svatko ga drugačije definira i doživljava.
I možda baš u tim malim, tihim stvarima – u tome da ostanemo skromni i svoji – leži ono što nas zaista čini “velikima”.
Zato treba živjeti svoje uspjehe svaki dan.